JNA - DRUGI DIO

Prošavši Sunju vlak je skrenuo prema Bihaću. Do ovog mjesta kroz različita mjesta su vijorile različite zastave. Nekada Hrvatske,a ponekad i različite srpske zastave ili Jugoslavenske. Čudio sam se  tim različitim verzijama različitih zastava. Došavši u Bihać sve zastave su odjednom postale iste. Sve su bile Jugoslavenske. Kao da se vratio nazad u kasarnu u Rašku. Znao sam da me tek čeka najgori dio puta. Put preko Knina i njegovih zaselaka.

Došavši na željezničku stanicu u Knin nisam skupio hrabrosti da izađem. Po željezničkoj stanici na krovu su se nalazile zastave Jugoslavije i Hrvatske sa petokrakama. Po zidovima i prozorima željezničke stanice su se nalazili plakat SDS na kojima su se nalalzila 4C kao i slika Šibenskog psihijatra Jovana Raškovića. Tako izraženo Srpstvo nije bilo niti u Srbiji. Po kućama su se vidjele srpske trobojnice sa 4C koje su se vijorile na buri koja je dizala plastične vrećice u zrak. U vagon je bura ulazila kroz male rupice te se je čuo piskutavi zvuk koji je mijenjao jačinu i ton. Sa zebnjom sam to sve gledao i u sebi se molio da što prije krene. Osjećao sam neku nelagodu oko srca. Gore  sam se osjećao u svojoj Hrvatskoj nego u dalekoj Srbiji. Bio sam samo oko 50 km od svog doma. Razmišljanje i strah prekine reski zvižduk konduktera nakon čega vlak krene naglo i ja sam sa čelom udario u staklo prozora.

„PERKOVIĆĆĆĆĆĆ“- tako je vikao plavokosi srednjovječni kondukter .Brzo uzmem svoju torbu i krenem na izlaz vagona. Htio sam zapamtiti taj događaj te sam sa lijevom nogom lagano se spustio na šljunak. Ispod mojih nogu šljunak se pomicao i šuškao, a ja sam  gledao svoje cipele i gledao  oko sebe. Tada sam je vidio. Vidio sam oca i brata koji su sa lijeve strane prilazili iz smjera željezničke stanice jer je vlak stao malo prije ulaza u željezničku stanicu .  „A moj sine Drago“ – reče mi otac i jako me zagrli oko vrata i brzo me dva puta poljubi toliko brzo da se  nisam uspio ni snaći. Došao sam na Hrvatsko tlo. Tu se ljubi dva puta !!!