"Drago, Drago!!! Iz sveg glasa vikao je Rašo preko piste mašući mi rukama. Okrenuo sam se, a vojnik Rašo, musliman iz Cazina, mi počne govoriti,a da nije ni stigao do mene,"Franjo je pobijedio", misleći na Franju Tuđmana i HDZ u Hrvatskoj. Sav preplašen mu rečem kada se približio"Jesi li ti normalan, hoćeš li da u Niš završimo." No, tada mi Rašo reče ponosito uzdižući bradu :" Eeejj, ne moj se bolan bojat, moj Babo je bio u handžar diviziji". Taj Rašo je bio dobra osoba, uvijek je hvalio Abdića, Franju i nije krio da je njegov Babo bio u SS jedinici Handžar diviziji. Bio mi je drag Rašo sa svoja dva metra visine i oko 70 kg težine. Bio mi je sličan sam još veći nego ja. Imao sam krug ljudi s kojima sam se družio;Amir iz Sanskog Mosta, Rašo iz Cazina, Safet iz Bihača,Zagi , Splićo i to je bilo sve. Druge nisam doživljavao kao prijatelje . Nisam mogao svima vjerovati.
Dok mi je Rašo tko zna po koji put pričao za Abdića koliko je dobar ja sam se sjetio koje sam prošao ispitivanje kod bezbednjaka. Dva puta su me ispitivali. Htjeli su saznati zbog čega sam tražio odlazak doma za izbore? Da li ću glasati za ustašu Tuđmana , HDZ ? Da možda ne želim šahovnicu...? Eh , da znaju kako su bili blizu , da su samo pogledali moj džep, a u njemu upaljač sa povijesnim hrvatskim grbom.
Kao i mnoge generacije vojnika prije mene, i ja sam darovao krv i tako dobio dva dana nagradnog mogućnost da odem dva dana ranije kući.
12.06.1990. godine je svanulo. Nakon doručka "dječjih radosti" (marmelada,maslac i fete kruha) skupio sam sve svoje stvari, pozdravio se s vojnicima i krenuo na posljednje putovanje iz Raške.
Putovanje je to od dvadeset sati. U vlaku sam naišao na jednog Splićanina, jednog Sinjanina i jednog Vodičanina. Prepričavali smo zgode i nezgode sa upravo završenog odsluženja JNA. Dolaskom u Beograd saznali smo da trebamo sačekati oko 4 sata do polaska MARJAN EXPRESA za Split. Odlučili smo prošetati Beogradom. Popili smo piće u Knez Mihajlovoj. Cijelo vrijeme sam bio na oprezu da upaljač sa logom HDZ greškom ne izvučem i stavim na stol ili zapalim sa njim cigaretu. Bio me je strah od moguće reakcije ljudi. Cijelo vrijeme je na TV Beograd bila neka antihrvatska histerija.
Kada je napokon krenuo vlak iz Beograda prema Hrvatskoj, u njemu se već skupio popriličan broj osoba koje su se vraćale kući nakon odsluženja JNA. Kada sam vidio da smo došli u Vinkovce ponosno sam izvadio upaljač iz džepa i pokazao putnicima oko sebe govoreći "vidi koliko sam hrabar bio, cijelu Srbiju sam prošao sa upaljačem HDZ. " OOOOO -čuo se uzdah dok ga je Splićo uzimao u ruke ,prevrćući ga u rukama, gledajući iz svih kutova.
"Nije to ništa, gledajte ovo"- reče Vodičanin dok je otkopčavao džins jaknu,a odjednom se na bijeloj majci ukaže na njegovim prsima veliki hrvatski grb.
"AAAAAAAA" svi smo uzdahnuli i smijali se hrabroj"budali".
Kao i mnoge generacije vojnika prije mene, i ja sam darovao krv i tako dobio dva dana nagradnog mogućnost da odem dva dana ranije kući.
12.06.1990. godine je svanulo. Nakon doručka "dječjih radosti" (marmelada,maslac i fete kruha) skupio sam sve svoje stvari, pozdravio se s vojnicima i krenuo na posljednje putovanje iz Raške.
Putovanje je to od dvadeset sati. U vlaku sam naišao na jednog Splićanina, jednog Sinjanina i jednog Vodičanina. Prepričavali smo zgode i nezgode sa upravo završenog odsluženja JNA. Dolaskom u Beograd saznali smo da trebamo sačekati oko 4 sata do polaska MARJAN EXPRESA za Split. Odlučili smo prošetati Beogradom. Popili smo piće u Knez Mihajlovoj. Cijelo vrijeme sam bio na oprezu da upaljač sa logom HDZ greškom ne izvučem i stavim na stol ili zapalim sa njim cigaretu. Bio me je strah od moguće reakcije ljudi. Cijelo vrijeme je na TV Beograd bila neka antihrvatska histerija.Kada je napokon krenuo vlak iz Beograda prema Hrvatskoj, u njemu se već skupio popriličan broj osoba koje su se vraćale kući nakon odsluženja JNA. Kada sam vidio da smo došli u Vinkovce ponosno sam izvadio upaljač iz džepa i pokazao putnicima oko sebe govoreći "vidi koliko sam hrabar bio, cijelu Srbiju sam prošao sa upaljačem HDZ. " OOOOO -čuo se uzdah dok ga je Splićo uzimao u ruke ,prevrćući ga u rukama, gledajući iz svih kutova.
"Nije to ništa, gledajte ovo"- reče Vodičanin dok je otkopčavao džins jaknu,a odjednom se na bijeloj majci ukaže na njegovim prsima veliki hrvatski grb.
"AAAAAAAA" svi smo uzdahnuli i smijali se hrabroj"budali".
