Ni slutiti nisam mogao da je to događaj koji je toliko značajan. Smatrao sam da su to neke bene i da će brzo otići doma, za koji dan će se sve brzo zaboraviti. Bio sam u krivu. Grdno sam se prevario. Nisam ni slutio da su to tek pijuni velike igre koja se igra iz drugih centara moći. Toga 17. kolovoza 1990 .godine u nečijim glavama su krenule fantazije o ugroženosti, bio je to početak- ALPHA-. Živjeli su u Hrvatskoj , a htjeli su da je to Srbija. Iako sada neki pričaju da su branili Jugoslaviju sa barikadama, istina je drugačija. Nisu tada imala slogan "Ovo je Jugoslavija" već su sa tri prsta uzvikivali "Ovo je Srbija". Tu svoju ludost platiti će visokom cijenom pet godina poslije,bio je to kraj - OMEGA-. Nakon nekoliko dan počeli su turisti da masovno bježe. No, najkraći put bio je blokiran. Nakon 20-ak dana tužno sam gledao kako to ljeto prolazi. Gledao sam i po prvi put osjećao u sebi da se spremaju neki teški dani. Najviše sam se bojao poziva u rezervu JNA. Po pravilu nakon odsluženja redovnog roka za najviše godinu dana bi me morali pozvati u rezervni sastav. Bojao sam se da me dignu u rezervu i da budem u uniformi na pogrešnoj strani. Kako da se iz toga izvučem? Dva su mjeseca prošla od mog izlaska iz JNA,a već me čekaju teške i sudbonosne odluke. Sreća, što nisam sam u tomu razmišljanju.Imam najboljeg prijatelja Boru, koji je u istoj dilemi, samo što on iz JNA izlazi 15.09.1990. godine.
Nakon nekoliko dana razgovora dogovor je pao.Kada Bore odsluži JNA prijaviti ćemo se za Hrvatske redarstvenike. Nevjerojatan obrat se dogodio u meni. Neki naši prijatelji su se prijavili u Prve Hrvatske redarstvenike i njihove priče su bile lijepe. Žive u velikom gradu Zagrebu, imaju odličnu plaću, djevojaka kao u priči. Pa, zašto i ja ne bih to pokušao ? Nemam što izgubiti. Usput ću biti na pravoj strani.
Nema komentara:
Objavi komentar